BIBLIJSKA PORUKA DANA
5. uskrsni tjedan
Četvrtak, 6. svibnja 2010.
Iv 15,9-11
9Kao što je
Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. 10Budete
li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao
zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. 11To sam vam govorio da
moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.
Tumačenje:
Fra Tomislav Petvan
BOG JE LJUBAV
Iv 15,9-11
Isus u svome oproštajnom govoru o trsu i mladicama govori
apostolima o stvarnosti njegove trajne nazočnosti u učenicima te o učinku te
njegove nazočnosti. On ih do kraja, do vrhunca ljubi (usp. 13,1) u punoj
punini, i njegova ljubav postaje sadržajem zapovijedi. Sve njegove zapovijedi
imaju u ljubavi svoj pravi sadržaj. Tko vrši ono što Isus traži, dokazuje time
da Isusa ljubi.
Da, govori Isus i o ognju i odbačenim okresinama, koje ne
donose ploda. Mogli bismo u cijelo surječje unijeti i protežnicu suda i osude,
vječne osude i presude, odbačenosti. I nastaviti u tome stilu. Međutim, Isusove
riječi nisu tako intonirane. Jest, čovjek je u odnosu na Boga malen i neznatan,
ali je čovjek povezan s Bogom. To je svijest koja jedino čovjeka kao živo biće
prožima. Mi smo ljudi jedina bića na ovoj zemlji koja osjećaju kako u njima živi
nešto drugo, kako se u nas slijeva rijeka vječnosti, beskraja. Mi smo jedina
bića koja mogu svjesno reflektirati o svojim sposobnostima, darovima,
talentima. U povezanosti s vječnim Izvorom naš je život predodređen da postane
i velik i bogat, i jedino je pitanje, kako smo čvrsto usidreni u svome iskonu.
Uvijek kad Isus kod sinoptika govori ili opisuje naš odnos prema Bogu Ocu, rabi
slike rasta, organske slike. Upozorava kako se ništa ne postiže nasilno, ni s
drugima a ni sa samima sobom. Nego samo s ljubavlju i u ljubavi.
"Ostanite u mojoj ljubavi!" - opomena je koja
slijedi nakon govora o trsu i mladicama. Ona temeljna melodija o trsu i
mladicama ostaje u cijelom ovome poglavlju aktualna makar se ne spominje
izričito. Ostanite u meni kako bih mogao ostati ja u vama, poručuje Isus
svojima, kako bih mogao pretakati u vas Očevu ljubav, kako biste bili plodni u
životu. Ljubav nam je iskazana u krštenju, svaki se dan očituje u sakramentima,
napose u euharistiji, a sve plodi velikom radošću koju nitko ne može uzeti.
Zanimljivo, dok se nad Isusa spuštaju tmasti oblaci, on govori o radosti.
Isus govori o 'ostajanju'. Ostati jest ključna riječ u govoru
o trsu i mladicama, a ta je riječ istodobno i sinonim za vjerovati, vjeru. Isus
ima u zreniku sadašnjost i budućnost svoga djela i svojih učenika. U toliko
slika Isus uzima upravo vinograd da bi prikazao odnos Boga prema svome narodu
Izraelu. Pronaći ćemo to u proroka, isto tako i u psalmima. Ljudi se žele
emancipirati od Boga, žele uzeti stvari u svoje ruke. Proglašavaju Boga mrtvim
kako bi mogli biti gospodari u njegovu vinogradu, kako bi mogli raditi i
djelovati prema svome nahođenju. Uklanjamo Boga kako bismo uzurpirali vinograd.
Vidimo pak što se zbiva sa svijetom i čovječanstvom kad ljudi uzmu 'režiju' u
svoje ruke.
Što je zapravo zajedništvo s Isusom i kako ga predočiti?
Pravi domet Isusovih riječi možemo dosegnuti samo sa zrenika Duhova, ili pak
Pavlova izričaja, "u Kristu" ili "Krist u nama". Isus je,
prema njegovoj vlasititoj riječi, život svojima i svojih, u njemu i kroz njega,
kao Božjega Sina, dolazi k nama životvorni sok iz vječnosti. Svi koji u Isusa
vjeruju, imaju udjela u tome životu. Život kojim mi ljudi živimo, svršava u
smrti, iz Isusa nam dolazi vječni život. Vinograd nije više objekt, stvorenje,
nego je Isus trs, pravi trs koji je neuklonjiv iz povijesti.
Netko je rekao kao je zajedništvo s Isusom kao kad neki
glazbeni instrument napokon pronađe onoga tko na njemu zna svirati. Svaki
instrument postaje muzejskim komadom ako nije u upotrebi. Violina, klavir,
flauta. Treba majstora, treba virtuoza koji će iz njega izvući maksimum. Inače
žice i strune ostaju mrtve.Tako je i s našim vjerskim životom. Netko mora
izvući iz nas maksimum. Tko to zna, tko to može? Mi kažemo, Isus. Možda ćemo
prigovoriti, nije to za mene, slab sam ja, uvijek iznova padam u grijehe. I što
je bilo s tim Isusom i njegovim učenicima kroz povijest? Koliko je nova učinio Isus u njima kroz
povijest? Nerazdvojivost Isusa od svojih, neopozivost Božjih darova, Bog se
jednom zauvijek vezao uz ovaj svijet i traži od nas da mu se pritijelimo.
Vinograd je neuništiv, Crkva je neuništiva, ali joj treba trajno čišćenja,
pročišćavanja, jedinstva, ljubavi kako bi mogla ostati jedno s Gospodinom.
Čišćenje ima pred sobom u zreniku plod.
Mora nam biti jasno: Kad govorimo o Isusu, ne govorimo o
jednome velikom primjeru iz povijesti, od jučer, nego o jednome tko je danas
živ, i s kime ja smijem živjeti. Ja sam uključen u taj krvotok. Sve što je u
meni uzima on i na tome svira svoju melodiju. Treba samo dopustiti da na nama
odsvira melodiju života.